Perceptivno bogatstvo reči

Tradicionalno se perceptivna informacija u jeziku definisala putem konkretnosti pojmova. Konkretnost pojmova predstavlja stepen u kojem je moguće nešto iskusiti putem čula. Brojna istraživanja pokazuju da se konkretni pojmovi brže obrađuju od pojmova koji se ne mogu iskusiti čulima (apstraktnih pojmova). Standardni postupak za prikupljanje vrednosti ove varijable podrazumeva davanje procene koja se odnosi uopšteno na sva čula (na primer, pojam mačke je konkretan, jer mačka može da se čuje, vidi, dodirne, pomiriše; pojam istine je apstraktan, jer se ne može videti, okusiti, pomirisati i slično). U Laboratoriji za eksperimentalnu psihologiju razvijen je novi pristup u merenju konkretnosti prema kojem se procene prikupljaju odvojeno za svaki modalitet, a na osnovu prikupljenih procena izvodi nekoliko kvantitativnih indikatora. Demonstriranje kognitivne relevantnosti prikupljenih mera od značaja je za teorije reprezentacije pojmova u dugotrajnoj memoriji, a naročito se oslanja na teoriju utelovljene kognicije (embodied cognition).

Filipović Đurđević, D., & Popović Stijačić, M. (2020). Modality-Specific Sensory Norms: A New Window Into Semantic Organisation. In V. Erdeljac and M. Sekulić Sović (Eds.). Interdisciplinary Linguistic and Psychiatric Research on Language Disorders (pp. NN-NN). Zagreb, HR: University Psychiatric Hospital and PP press.

Filipović Đurđević, D., Popović Stijačić, M., & Karapandžić, J. (2016). A quest for sources of perceptual richness: Several candidates. In S. Halupka-Rešetar and S. Martínez-Ferreiro (Eds.) Studies in Language and Mind (pp. 187-238). RS, Novi Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu.

Filipović Đurđević, D., Karapandžić, J, & Arsenijević Mijalković, J. (2016). Presentation modality interacts with the effect of visual perceptual strength on word processing. In S. Halupka-Rešetar and S. Martínez-Ferreiro (Eds.) Studies in Language and Mind (pp. 161-185). RS, Novi Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu.

Obrada i reprezentacija višeznačnih reči

Višeznačnost reči predstavlja jednu od osnovnih odlika jezika. Skoro da je nemoguće pronaći reč koja ima samo jedno značenje, jer značenje većine reči u manjoj, ili većoj meri zavisi od konteksta u kojem se data reč javlja. Pitanje koje se postavlja pred kognitivnu psihologiju jeste pitanje relevantnosti ove jezičke pojave za modele obrade jezika. U istraživanjima koja se izvode u Laboratoriji za eksperimentalnu psihologiju, fenomenu višeznačnosti reči pristupa se iz ugla teorije informacije, a višeznačnost reči posmatra se kao neizvesnost značenja reči. U skladu sa tim, prikupljaju se različite procene verovatnoća značenja reči i traga se za kvantitativnim opisom koji odslikava kognitivnu kompleksnost različitih oblika višeznačnosti. Ovaj pristup u skladu je sa sve zastupljenjim isticanjem sposobnosti kognitivnog sistema da detektuje statističke odlike sredine.

Filipović Đurđević, D., & Kostić, A. (2017). Number, Relative Frequency, Entropy, Redundancy, Familiarity, and Concreteness of Word Senses: Ratings for 150 Serbian Polysemous Nouns. In S. Halupka-Rešetar and S. Martínez-Ferreiro (Eds.) Studies in Language and Mind 2 (pp.13-77). RS, Novi Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu. http://digitalna.ff.uns.ac.rs/sadrzaj/2017/978-86-6065-446-7

Filipović Đurđević, D. (2007). Efekat višeznačnosti na obradu izolovanih reči srpskog jezika. Doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu.

Filipović Đurđević, D. i Kostić, A. (2008). The effect of polysemy on processing of Serbian nouns. Psihologija, 41(1), 69-86.

Opažanje dubine i kinetički efekat dubine

Vid nam omogućava da funkcionišemo u 3D prostoru: da odredimo naš položaj i orijentaciju kao i lokalitet predmeta oko nas, čak i onih koji su vrlo udaljeni. Dve (od tri) prostorne dimenzije, dužina i širina, nisu istraživačima zadavale mnogo eksplanatornih problema, dok je tradicionalno opažanja treće dimenzije, dubine, predstavljalo pravu enigmu. Ispostavlja se da, na primer, kretanja objekata doprinosi opažanju dubine. Kinetički efekat dubine pokazuje da statično prikazane dvodimenzionalne situacije počinju da izgledaju trodimenzionalno čim počnu da se kreću. Ipak, kako opaženi pokret pospešuje opažaj 3D prostora?

Zdravković, S. (2003). Opažanje dubine u pokretnim dvodimenzionalnim stimulusima. Psihologija, 36, 3, 289-313.